Sinj: Zdravstvena skrb u okviru mogućega

Nakon što je u listopadu 2003. godine, odlukom resornog Ministarstva, sinjski Dom zdravlja pripojen Domu zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, u ovoj zdravstvenoj ustanovi nastavile su se događati promjene. Tako se u siječnju 2004. godine iz sinjske Ispostave županijskog Doma zdravlja odcijepila Hitna medicinska pomoć, koja sada djeluje u okviru Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije.

Osnivanjem Zavoda na razini županija Ministarstvo je uvelo Mrežu hitne medicine, kojom je propisan broj, sastav i vrsta timova za pojedino područje. Tako su za područje cijele Cetinske krajine određena dva tima i jedan punkt pripravnosti. Sinju, koji je do tada na Hitnoj imao liječnika i dvije medicinske sestre te vozača, dodijeljen je tim T1, kojeg čine liječnik specijalist hitne medicine, jedna medicinska sestra/tehničar i vozač. Trilju je dodijeljen tim T2, koji se sastoji od medicinske sestre/tehničara sa specijalističkim usavršavanjem i vozačem, a Vrlici punkt pripravnosti koji se sastoji od liječnika i medicinske sestre/tehničara.

Vrlo brzo pokazalo se da takav model ne zadovoljava potrebe stanovnika Cetinske krajine. Tako su se građani žalili da su dolazili pred zatvorena vrata Hitne medicinske pomoći. To se događalo najčešće tijekom vikenda i noću te praznicima kada nisu radili obiteljski liječnici, u vrijeme kada je liječnički tim Hitne pomoći bio na intervencijama na terenu. O ovome problemu razgovaralo se više puta na lokalnoj i županijskoj razini. Napokon je Ministarstvo zdravlja udovoljilo zahtjevu Splitsko-dalmatinske županije te je početkom 2017. godine za područje Cetinske krajine formiran još jedan tim hitne medicinske pomoći i to tim T1 u gradu Trilju.

Njegovim formiranjem, ali i dodatnim ulaganjima u opremu te redovitim edukacijama osoblja, podignut je standard pružanja zdravstvene usluge, ali nedovoljno, barem prema onome što smo čuli od ljudi ‘unutar sustava’, ali i onih koji koriste usluge – građana Sinja i Cetinske krajine.

Prije centralizacije domova zdravlja, dok je Hitna medicinska pomoć djelovala u okviru Doma zdravlja Sinj, liječnički tim na Hitnoj imao je pojačanje subotom i nedjeljom u vidu cjelodnevnih dežurstava obiteljskih liječnika. Sada su dežurstva obiteljskih liječnika organizirana subotom i nedjeljom od 8 do 15 sati, a ostatak dana i noću pacijenti su ‘osuđeni’ samo na liječnika koji radi na Hitnoj. Osim toga, petkom poslijepodne ne radi niti jedan pedijatar, a njihova dežurstva nisu organizirana vikendom i praznicima. Jedan od problema je i taj što medicinski biokemijski laboratorij u Sinju ne radi subotom poslijepodne, nedjeljom ni praznicima, pa hitni pacijenti u Sinju ne mogu napraviti ni osnovne krvne pretrage.

Ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije dr. Leo Luetić ističe da Zavod u svim svojim ispostavama udovoljava minimalnim standardima, ali dodaje da bi moglo biti bolje.

‘Tehnički smo dobro opremljeni. Mi organiziramo rad u okviru mogućega, u okviru onoga što imamo, ali naravno da bi moglo biti bolje, prije svega što se tiče kadra. Međutim, za veći iskorak, što se toga tiče, trebaju veće financije. Naravno da mi imamo planova za poboljšanje naše usluge, ali mi nismo ti koji mogu određivati Mrežu hitne pomoći. To rade Ministarstvo zdravstva i Zavod za hitnu medicinu RH’, kazao nam je ravnatelj dr. Luetić.

Neki gradovi u Hrvatskoj u svojim proračunima osiguravaju sredstva za zdravstveni nadstandard, što nije slučaj s gradovima i općinama Cetinske krajine. Jedan od onih koji godinama upozorava da Sinju treba još jedan tim T1 hitne medicinske pomoći je sadašnji gradonačelnik Sinja Miro Bulj.

‘Gradonačelnici i načelnici trebaju zauzeti jednak stav, jer smo vezani jedni na druge. Zajedničkim snagama moramo nastupati prema Županiji i Ministarstvu zdravstva kako bi se oformio još jedan tim na Hitnoj, ali i kako bismo zajednički osigurali nabavu dodatne opreme, ne samo za ispostavu Zavoda za hitnu medicinu, već općenito za Dom zdravlja kako naši sugrađani ne bi morali dugo čekati na pojedine pretrage koje moraju obavljati u KBC-u Split’, kaže sinjski gradonačelnik, koji se zalaže za izdvajanje sinjske Ispostave županijskog Doma zdravlja u samostalni Dom zdravlja.

No, većina drugih gradonačelnika i načelnika gradova i općina ne dijeli mišljenje gradonačelnika Sinja.

 ‘U Gradu Trilju radimo na poboljšanju zdravstvenih usluga na našem području. U planu nam je od iduće godine zaposliti pedijatra, kojega do sada nismo imali. Osim toga, naši su građani orijentirani prema Splitu i nema potrebe da ulažemo u Dom zdravlja Sinj’, kazao nam je gradonačelnik Ivan Bugarin.

Iz Grada Vrlike odgovaraju da je zdravstvena usluga na području ovoga grada, s obzirom na broj pacijenata, trenutno zadovoljavajuća te da nisu zainteresirani za izdvajanje sinjske ispostave iz Doma zdravlja SDŽ.

‘Naši su građani, što zbog blizine, što zbog bolje usluge, naslonjeni na Opću i veteransku bolnicu Hrvatski ponos u Kninu’, ističu iz Grada Vrlike.

Načelnik Otoka Dušan Đula kaže da njegova Općina nema dovoljno vlastitih sredstava za ulaganja u samostalni Dom zdravlja Sinj. Sličnog je mišljenja i načelnik Hrvaca Dinko Bošnjak.

‘Općina Hrvace u ovom trenutku ne može ulaziti u tu priču, jer još ne znamo ni kolike bi bile naše obveze. Dok se ne napravi detaljna analiza kako bismo znali koliki je to trošak za lokalne jedinice, ne možemo reći ni da jesmo za to, ni da nismo’,  kaže načelnik Bošnjak.

Načelnik Hrvaca dodaje i kako nema ništa protiv da lokalne jedinice zajednički idu u postupak nabave dodatnih uređaja i opreme za sinjsku Ispostavu županijskog Doma zdravlja , u cilju poboljšanja zdravstvenog standarda i smanjivanja čekanja pacijenata na pretrage koje sada obavljaju u KBC-u Split.

Petar Maretić, načelnik Općine Dicmo ističe da mu se ideja o osamostaljenju Doma zdravlja u Sinju sviđa, ali i da je vrlo bitna stavka financiranje.

‘Općina Dicmo trenutno nije u situaciji izdvajati značajnije novčane iznose za tu stavku. Država i Županija bi trebale preuzeti obvezu financiranja, a trebalo bi nabaviti i nove uređaje da stanovnici Cetinske krajine imaju bolju zdravstvenu zaštitu’, kaže Maretić.

Dodajmo kako je Općina Dicmo do prije nekoliko mjeseci izdvajala iz proračuna sredstva za zdravstveni nadstandard i to oko 80 tisuća kuna godišnje za rad jedne medicinske sestre u zdravstvenoj ambulanti, koja je prije nekoliko mjeseci otišla u mirovinu.

Kvalitetu zdravstvene skrbi na području Sinja i Cetinske krajine svojim je riječima opisao jedan Sinjanin:

‘Fali puno toga, sve je to prešlo u Split. Ne znam zašto je toliki teren oko grada Sinja, bivše Općine Sinj,  tako zanemaren. Uopće mi ne ide u glavu zbog čega sve mora ići u Split? Ne znam, to je stvar političara, a oni po meni nisu kvalificirani da vode računa o pitanju zdravstva i čitavog ovog sistema koji je nikakav. Svatko vodi računa samo o sebi. Trebalo bi puno toga promijeniti, staviti na listu prioritete i raditi prema njima.’

Poslušajte što kažu građani Sinja o kvaliteti zdravstvene skrbi na području Cetinske krajine:

Tekst je objavljen u okviru projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.