Sinj (18): FRA PETAR KNEŽEVIĆ

SINJ (18) 

FRA PETAR KNEŽEVIĆ 

GOSPIN PJESNIK I SKLADATELJ

Krotak i ponizan, on bijaše svakomu zrcalo dobrote, svetinje i svih redovničkih krjeposti. Sve njegovo življenje bilo je prava, neprestana molitva; a gdje bi u koru prignuo glavu da promišlja Muku Isusovu, od mnogih suza što bi mu niz lice ronile pod bi tako pokvašen bio te bi se bilo reklo da je tko bukarom tu vodu prolio (Marković, Sinj i njegovo slavlje, str. 57-58).

Rodio se 5. ožujka 1701. godine na Kapitulu u blizini Knina. Djetinjsto i mladost provodi u Splitu. Godine 1720. stupa u franjavački red na otočiću Visovcu. Filozofiju i teologiju pohađa u Šibeniku, a glazbu najvjerojatnije u Italiji. Nakon završenih nauka vršio je različite službe u Provinciji. Najveći dio svoga svećeničkog i redovničkog života proveo je u svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske kao učitelj i upravitelj crkvenog pjevanja. Uglazbio je i priredio za svatište Čudotvorne Gospe Sinjske mnogo tekstova.

U samostanu na Visovcu čuva se jedan zbornik, u kojem je njegovih šesnaest koralnih misa i nekoliko drugih skladbi. Sinjski samostan čuva njegova dva kantuala. Prvi sadrži 21 jednoglasnu misu, a drugi osam dvoglasnih misa, nekoliko manjih skladbi i jednu misu na hrvatskom jeziku, Misa u hrvatski jezik. 

Fra Petar je bio veliki štovatelj Majke Božje, Čudotvorne Gospe Sinjske kojoj je posvetio zbirku pjesama: Pisme duhovne razlike (Mleci 1765.). Od 74. pjesme u toj zbirci 35 je posvetio Mariji, najčešće Čudotvornoj Gospi Sinjskoj. Pjesnik u njima ocrtava ljepotu, nadnaravnu moć, milosti i čudesa Čudotvorne Gospe Sinjske, divi se ljepoti Gospine Slike, uvjeren da se ljepša ne može ni zamisliti ni naslikati. Mariji u čast ispjevao je i svoje najpoznatije djelo: Muka Gospodina našega Isukrsta i Plač Matere njegove, koje se još i danas pjeva  u gotovo svim krajevima Lijepe naše.

Kad je fra Petar oslijepio na lijevo oko, a medicina nije pomogla, on se molitvom obratio Čudotvornoj Gospi Sinjskoj i ona mu je povratila vid. U jednoj svojoj pjesmi veli:

Ja sam slatka Majko moja,

Slipac kog je ruka tvoja

Milodarno ozdravila

I vid oku povratila.

Fra Petar je bio duhovno izgrađen redovnik i veoma odan i pobožan Mariji Čudotvornoj Gospi Sinjskoj što na poseban način potvrđuje i njegov prelazak s ovoga svijeta, 18. lipnja 1768. godine. Fra Ivan Marković veli: Bila je subota. Po Večernji fratri iz kora, po ondašnjem običaju, pođu svi pred Gospin oltar da izpjevaju Letanije. Naš nemoćnik htio da mu vrata od sobe budu otvorena, kako bi čuo i pratio letanije; pa će sklopljenih ruku odgovarati: «moli za nas». Kada dva pjevača, iza letanija, pred Gospom pjevahu: «Sva si liepa o Marijo», i glas fratara ponavljajućih odnosne stihove, po crkvi se i po namastiru razliegaše, bolesnik s njima zajedno, pripievaše Marijinu pohvalu. A kad pripievka dođe na onaj ganutljivi i slatki uzdah: «O Marijo!”, bolesnik, tronutim glasom otpieva: «O MARIJO!»; i s ovom rieči izpusti liepi svoj duh, koji odletje u raj da s anđelima pjeva hvale Božje i Marijine» (nav.dj., str. 58). Pokopan je u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske.

Fra Petrova glavna djela:

Muka Gospodina našega Isukrsta i plač Matere Isusove (Mleci, 1753.).

Životi četiriju svetaca čudotvoritelja Frančeska od Ašiža, Antuna od Padve, Didaka i Paškala (Mleci, 1759.).

Duhovna pivka (Mleci, 1759.).

Pisme duhovne razlike (Mleci, 1765.)

Osmina redovnička zabave duhovne (Mleci. 1766.).

Pistole i evanđelja (Mleci, 1773.).

 

Fra Mirko Marić

(nastavlja se)