Sinj (16): FRA JERONIM FILIPOVIĆ

SINJ (16) 

FRA JERONIM FILIPOVIĆ

Ne zna se točno godina njegova rođenje. Majka ga je donijela kao dojenče  iz Rame u Sinj oko 1690. godine. Rano ostaje bez oca. U toj nevolji i siromaštvu pomoć nalaze u samostanu fratara, ramskih bjegunaca. Fratri su primijetili nadarenost dječaka i primili ga u samostan. U franjevački red stupa 25. travnja 1706. godine, a godinu dana potom prelazi u Makarsku na studij filozofije. Kao izvrsna učenika, poglavari ga šalju u Perugiu na filozofsko-teološko usavršavanje, gdje je 22. rujna 1714. godine zaređen za svećenika. Kao mladi svećenik postaje profesor filozofije u Firenzi, Šibeniku i Budimu. Kad je 1735. godine prostrana provincija Bosna Srebrena podijeljena na tri manje provincije, fra Jeronim postaje prvi provincijal franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Zbog uzornog života, razboritosti i okretnosti bio je četiri puta generalni vizitator. Najveći dio svoga života proveo je u Sinju, gdje umire 10. prosinca 1765. godine. Pokopan je u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske.

Pun godišta i truda, od svojih lita sedamdeset i sedam, a Gospodinovih 1765, na deset prosinca u ovom Manastiru, u komu je najveće pribivao i trudio, u Gospodinu zaspa, i njegovo tilo u grobnicu mrtvih fratara u koru bi postavljeno, i pošteno ukopano. – Umrije od nenadnje. (Marković, nav. dj. str. 57.)

Fra Jeronim je volio Sinj i njegovu Gospu. Godine 1748. nabavlja za Gospinu Priliku srebreni okvir koji je resi do dana današnjega. Nakon drugog provincijalstva ostaje u svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske i po župama Sinjskog kraja razvija veliku duhovnu djelatnost. Želio je i radio na tome da žitelje Sinja i Cetine što bolje pouči u kršćanskom življenju i vjerskim istinama, da iskorijeni poganluke i poroke, da rasplamsa u njima zdravu ljubav prema Bogu i Čudotvornoj Gospi Sinjskoj (usp. K. Kosor, Apostoli Gospe Sinjske, Sinj,1987. str. 14).

Povijesni dokumenti svjedoče da je fra Jeronim bio najveći propovjednik koji je živio i propovijedao u Sinju. Napisao je preko tisuću katehetskih propovijedi i više stotina propovijedi u čast Blažene Djevice Marije. U tri velika sveska objavio je 292 propovijedi, a u rukopisu je ostao daleko veći broj propovijedi. Među sačuvanim propovijedima u sinjskom samostanu ima desetak izrečenih na Veliku Gospu u Sinju. U propovijedi iz 1744. godine veli:

Kada sila Turska ovi Grad opside, naše jakosti njega ne obraniše, Nego ga obrani Divica Marija, kojoj se onda krstjani po ovoj njezinoj Prilici utekoše. Ne obrani onda samo ovi Grad, nego možemo reći, obrani svu Dalmaciju, zašto da Turčin ovde bude sio, ovi Grad osvojivši, ne bi se bio ovdi ustavio.

A u propovijedi 1747. godine veli:

«Onda obeseli nesamo ovi Grad i krajinu Cetinsku nego svu Dalmaciju i još i Italiju». 

O ovom velikanu pisali su mnogi: fra Petar Filipović, fra Josip Glunčević, fra Stjepan Zlatović, fra Šmun Milinović, fra Ivan Marković, fra Petar Bačić, fra Ante Crnica, fra Stanko Petrov fra Karlo Balić, fra Karlo Jurišić i mnogi drugi.

Svi oni o njemu govore kao o čovjeku velike energije i staloženosti. Kao profesor i starješina čitav se život bavio i književnim radom. Pisao je djela i pjesme za širu kršćansku prosvjetu i pobožnost, ali je pisao i filozofsko-teološka znanstvena djela.

Prvi vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler (1882. – 1918.), na početku svoje službe priredio je svoje izdanje fra Jeronimovog životnog djela pod naslovom: Propoviedi o nauku kršćanskomu od O. Jeronima Filipovića, franjevca iz Rame u Bosni, u osam knjiga za osam godišta, i tako su vjernici Vrhbosanske nadbiskupije, a ne samo oni, čitali i slušali tumačenje vjerskih istina onako kako ih je obradio naš fra Jeronim.

Zaključimo: bio je i ostao velikan našeg samostana, jedan od najučenijih fratara svoga doba, a sigurno najbolji propovjednik koji je propovijedao u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske. Povijest o njemu nije rekla posljednju riječ, nadamo se da će doći netko i ispraviti taj propust.

Fra Mirko Marić

(nastavlja se)