Sinj (14): MRAMORNI KIP ČUDOTVORNE GOSPE SINJSKE

SINJ (14)

MRAMORNI KIP ČUDOTVORNE GOSPE SINJSKE

U kolovozu 1715. godine branitelji Sinja izvojevaše najslavniju pobjedu u svojoj povijesti. Suvremenik tih događanja, povjesničar i kroničar Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske, fra Petar Filipović piše:

Da je dakle ovo bilo njezino dobiće, sumnje ne ima; pak i Turci isti posli govorili su da su gledali svaku noć u vrime opsidnuća odit po zidu grada jednu ženu u velikoj svitlosti. 

Ove fra Petrove riječi nisu mi dale mira. Često su mi padale na pamet i razmišljajući o njma došao sam na ideju da bi najbolje bilo u bijelom mramoru iskleseti Gospin kip. Tu svoju ideju i želju povjerio sam akademskim kiparima Stipi Sikirici i Josipu Marinoviću. U razgovoru s kiparima doznadoh da bi trebalo skupiti šezdesetak tisuća eura i da bi to bilo dovoljno za kip i postament Čudotvorne Gospe Sinjske. Tu svoju ideju i razgovor s kiparima prenio sam gosp. Vjekoslavu (Sebastijanovom) Guciću, koji je bez razmišljanja rekao: fra Mirko odmah počni radit, ja podmirujem troškove. Gospodinu Guciću i ovom zgodom iskreno zahvaljujem u ime svi štovatelja Čudotvorne Gospe Sinjske i u svoje osobno ime na velikom daru.

Gosp. Ivan Nestić, kamenoklesar iz Turopolja, odlazi u Makedoniju  nabavlja i dovozi u Zagreb veliki blok bijelog mramora (carrare). Posla se uhvatio akademski kipar Josip Marinović, učenik velikog kipara u kamenu (Kršinića) i isklesao krasan lik Čudotvorne Gospe Sinjske, kojeg je 21. svibnja 2009. godine blagoslovio msgr. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski. 

Akademski kipar Kuzma Kovačić veli:

Ovako lijepo djelo mogao je stvoriti samo pravi majstor kakvih u hrvatskom kiparstvu gotovo više da i nema. Ono je plod umjetničkoga i vjerskoga nadahnuća, ali i plod znanja što je izrastalo na stablu bogate, višestoljetne kiparske tradicije. Povijesni trenutak u kojem je ovo djelo stvoreno opominje nas o potrebi vraćanja kulturi duha, dakle, i kulturi umjetnosti, kako to Marinovićev Gospin kip svojom istančanom profinjenošću, ljepotom i likovnom uvjerljivošću svjedoči. Ovaj kip potvrđuje naše uvjerenje da je umjetnička tradicija, i s njom čitava naša baština – živa, da one nisu odbačene, nego da kreativnom obnoviteljskom snagom i suvremenom osjećajnošću nekih današnjih umjetnika ostaju osnova umjetničkog djela – sustvoriteljskoga čina djela Stvoriteljevih. Sve čestitke autoru i naručitelju. 

Nakon nekoliko mjeseci izlivena je i brončana vjerna kopija i postavljena na Gradu ( sinjskoj tvrđavi). Svi se slažu da je gosp. Josip Marinović, akademski kipar isklesao veličanstveni kip, isti kao slika.

 

Bit ćeš ista kao Slika
(Marija Vrgoč)

Dok Zli vlada,
mi čuvamo Križ slobode…
Tebi, Ženo,
predajemo djecu sada:
da se rode,
nebesa se krijesom ospu –
mole Branitelji Grada
kroz(a) vijeke svoju Gospu…
… Što bez grijeha,
nad Kamičkom vjere sjajno
nama blistaš…
Ostavljajući Zemlju trajno,
taj ćemo čas,
u preobrazbi oblika –
ugledati Tebe Živu:
bit ćeš ista kao Slika.

 

Fra Mirko Marić

(nastavlja se)