Sinj (13): ČUDOTVORNA GOSPA SINJSKA

SINJ (13)

ČUDOTVORNA GOSPA SINJSKA

Ona znade ove pute patne,
Ona znade ovo nebo plavo
Drago nebo –
I krvavo…

(M. I. Čagalj)

Najvrjednije što Sinj i Cetinski kraj imaju jest ČUDOTVORNA SLIKA BLAŽENE DJEVICE MARIJE – MAJKE OD MILOSTI. Ubraja se među najljepše slike što ih je stvorila kršćanska umjetnost. Naslikana je na platnu: 58 cm je duga, 44 cm široka, a ne prikazuje cijeli lik Majke Božje nego samo poprsje. Rad nepoznatog mletačkog slikara, naslikana krajem 16. ili početkom 17. stoljeća.

Glava je nagnuta prema lijevom ramenu. Čelo joj je visoko, a oči uprte prema dolje. Blago rumenilo prelijeva joj desni obraz, a vidi se i malo vrata. Ispod koprene nazire se tamnokestenjasta kosa. Poviše glave prebačena je dvostruka koprena: gornja koja je svijetlozelene boje podšivena blijedožutom podstavom i spušta se niz leđa sve do dna slike, i donja tamnopepeljaste boje, vrlo prozirna i u lijepim se naborima savija oko ramena i gornjeg dijela prsiju, a kroz nju se nazire uho. Lice je blago, ljupko i dojmljivo. Oko glave je velika svijetla, nenametljiva aureola nagnuta prema položaju glave.

Nakon slavne pobjede 1715. godine časnici i vojnici skupiše 80 cekina i dadoše skovati u Veneciji zlatnu krunu ukrašenu viticama i anđeoskim glavicama kojom će okititi Marijinu sliku. Na njenom dnu upisaše: In perpetuum coronata triumphat (Zauvijek okrunjena slavi).  Tom krunom svečano ju je nadbiskup Cupilli okrunio 22. rujna 1716. godine. Zbog tog dodatnog uresja, od Marijine slike danas se vidi samo lice i maleni rub koprene. Sve je drugo prekriveno zlatom i biserjem. Na glavi je kruna od suhoga zlata. Sa strane i sprijeda urešena je zlatnim lancima, kolajnama, naušnicama, prstenjem, križevima i drugim nakitom. Na sredini prsiju su tri velika srca. Ispod vrata lijepo pletena mrežica od mnogo zrnaca sitna bisera. To su darovi pobožnih vjernika Majci Mariji za primljene milosti. Godine 1748. pozlaćeni drveni okvir, jednostavan i skroman, zamijenjen je novim lijepim srebrnim, izrađen u Mlecima.

Sve ovo ima i povijesnu konotaciju. Među ostalim i to što su Hrvati kroz stoljeća bili na vjetrometini pa su, pored svoje vlastite snage, trebali i dodatnu pomoć. Na braniku zapadnoeurpske kulture i vjere oslonjeni su, prije svega, na Marijinu pomoć. Marija je našim pređima bila pomoć, snaga i utjeha. Najblistavije svjedočanstvo Marijine zaštite u dugotrajnom ratovanju s Osmanlijama višeputno je potvrđena Marijina pomoć. Upravo takvo je i štovanje Čudotvorne Gospe Sinjske koje je nastalo za vrijeme konkretne borbe, postupno se učvrstio i raširio. Fra Petar Filipović ističe, kako je Božja providnost na poseban način čuvala Sliku Majke od Milosti. Ramski je samostan četiri puta paljen, ali Slika nikad nije nastradala, nego je uz sve nepogode što su ih doživljavali fratri i samostan, odolijevala “…zlobi nekrsta, bijesu janjičara i sili vatre.“ Nije stoga čudo da se već u Rami istinski štovala. Isti Filipović ističe kako je posebno opće štovanje Gospine Prilike započelo s neobičnim čudesnim događajima. U drugoj polovici 17. stoljeća u ramskom samostanu za svećenika se spremao jedan dječak Mialjić. Došlo je vrijeme redovničkog oblačenja, ali on je bio sitna stasa da nije mogao obući fratarski habit. Htjedoše ga otpustiti i vratiti kući. On sav utučen ode pred sliku Majke od Milosti i molitvom zatraži pomoć. I Marija je pomogla. Mialjić je narastao, obukao fratarski habit, dobio ime fra Ivan te je postao “redovnik vridan i kripostan“. To se čudo pročulo nadaleko. Od tog vremena stali su redovnici i vjernici svetu Sliku štovati, a Bog je po njezinu zagovoru obilno dijelio milosti. Povijest Čudotvorne Gospe Sinjske, stoga, nije ništa drugo nego povijest njezinih milosti što ih je hrvatskom vjerničkom puku obilno isprosila, a on Njoj sinovski zahvaljivao.

Tko bi mogao izbrojiti ljude (a brojnije od njih su ratne nevolje, bolesti, stradanja u potresima, požarima…) što osjetiše zagovor i pomoć Čudotvorne Gospe Sinjske. Njezin pjesnik fra Petar Knežević, koji je živio u sinjskom samostanu i umro na glasu svetosti, sam veli da je bio slijep i da mu je Gospa vratila vid. U svojim pjesmama zahvaljuje Mariji za sva dobročinstva i veli:

A što brojim tvoja čuda,
Kad čuvena jur su svuda;
Svak te dobro jur poznaje,
Svak ti častnu slavu daje.
Nije bola ni betega,
Komu lika nisi dala…
Šezdeset je prošlo lita,
Da si pod Sinj donešena,
I svim daješ što tko pita,
Kad si godir ti moljena.

I danas, nakon tristo i više godina, Čudotvorna Gospa Sinjska dijeli milosti u svakoj potrebi: mladu i staru, u ratu i miru, na moru i kopnu… U knjizi “Milosti” i “Spomen knjizi” Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske zabilježene su mnoge milosti udijeljene po Marijinu zagovoru. U znak zahvalnosti, vjernički puk kroz čitavu prošlost donosio je, i danas donosi i ostavlja na njezin oltar ne samo svijeće, ulje, oltarnike, novac, nego i zlatne i srebrene nakite. Takvim darovima nakićena je slika Čudotvorne Gospe Sinjske, napravljen srebreni okvir u kojem se Slika nalazi, sagrađen mramorni oltar, izliven svečani zlatni kalež… Od tih darova uzdržava se, popravlja i obnavlja Svetište.

Fra Mirko Marić

(nastavlja se)