Balada o sritnin čizmama

Sin sinjske gimnazijalke Vjeke Raos, jučerašnjim izbornim trijumfom doslovno je ‘izbacio iz čizama’ sina sinjskog gimnazijalca Stipe Milanovića. No čizme sa naslovne fotografije nisu čizme Zorana Milanovića ni Andreja Plenkovića, nego sinjskog tribuna Mira Bulja.

Kada ga je prije tri godine u lokalnim političkim razmiricama napustio dugogodišnji politički suborac i prijatelj, Miro Bulj ozbiljno je razmišljao o napuštanju politike. No strast je pobijedila ponos, pa je sinjski politički vagabundo nastavio svoju skitnju započetu u HDS-u, koja ga je preko HDZ-a i Hrvatskog bloka, u osvit lanjskih izbora gotovo dovela do Živog zida. No u posljednjem trenutku Bulj se spretno i sretno odlučio za Most i završio na Markovom trgu. Kada su mnogi očekivali kako će goropadni bombarder iz lokalne gradske vijećnice u nacionalnoj sabornici pritegnuti ručnu, on se tek tu razgoropadio, verbalno šamarajući sve oko sebe i trudeći se da šamari budu ravnomjerno raspoređeni velikim političkim taborima. To šamaranje dovelo ga je do titule, po službenoj saborskoj statistici – najmarljivijeg, a po analizama političkih protivnika – najbrbljavijeg saborskog zastupnika. No u cijelom tom šamaranju koje je punilo stranice medija, sinjski tribun podredio je svoje desne tematske specijalitete, sadržajno suhoparnom zalaganju za reforme koje nisu naišle na neki odaziv biračke publike, pa su strateški zamijenjene s frazom o nacionalnim interesima. A onda je politički instinkt za javni prodor, lokalno izbrušen do izvrsnosti, u kombinaciji s hrabrošću koju mu ne mogu osporiti ni mrzitelji, sinjskog  tribuna doveo u izravnu konfrontaciju s tada najmoćnijim političarom u zemlji. Dok su drugi mucali on je grmio, a kada je i sam izložen kompromitaciji kojom su ga pokušali primiriti, raspištoljeno je pokazao svoju gorštačku tvrdoglavost i nepopustljivost. A narod to jednostavno – voli, što su dokazali i jučerašnji izbori. Tako je Miro Bulj za nepune tri godine – od poniženog gradskog vijećnika postao, ne samo dva puta birani saborski zastupnik, nego i nezaobilazan politički faktor na nacionalnoj sceni. Ova konstatacija mnogima zvuči nategnuto, ali dvije povezane činjenice su nepobitne. Prvo, Most je u ovom trenutku treća parlamentarna snaga, a njegov stvarni politički utjecaj ima dodatnu važnost. Drugo, Miro Bulj je objektivno drugi čovjek Mosta. To su pokazali izbori u kojima je samo Božo Petrov Mostu donio više mandata od Mira Bulja – Petrov 3, Bulj 2, ostali po 1. Naravno ovako izraženi legitimitet Bulj će morati doatno afirmirati unutar Mosta i unutar Sabora, ali to je tema neke druge, buduće priče, a ovu ćemo zaključiti odgovorom na pitanje što je ključno u meteorskom usponu Mira Bulja u nacionalnoj politici?

Mediji? Naravno, teško je zanemariti Buljevu medijsku sveprisutnost. Njegovi politički protivnici godinama su grintali zbog čestog pojavljivanja u lokalnim medijima, ali čim se dočepao Zagreba čovjek je okupirao doslovno sve nacionalne medije. Nema tu neke posebne tajne, a još manje posebnog odnosa s urednicima i novinarima. Frajer je jednostavno medijski zanimljiv. Ali mediji ipak nisu njegov glavni politički forte. Što je onda? Hrabrost? Govorništvo? Pragmatika? Sve pomalo, ali generalno ipak ne. Temeljni politički forte Mira Bulja su ‘žute čizme’!?

Gledajući posljednjih mjeseci Mira Bulja na televiziji, portalima i novinama, primijetio sam kako na nogama stalno ima nekakve žute čizme. Bez obzira na ostatak garderobe, Miro je uvijek na nogama nosio žute čizme. Imao sam osjećaj da ih obuva i na kratke hlače, ako iste ikada nosi, a pitao sam se je li u njima možda i spava. Posebno mi je zanimljivo bilo to što Miro žute čizme nosi i za vrijeme najžešćih ljetnih vrućina, kada svakog normalnog čovjeka svrbe i japanke. Kad smo se jednom susreli, primijetio sam kako su se žute čizme pohabale i izderale. No budući da sam posljednja osoba na svijetu koja ima pravo moralizirati oko bilo čijeg odijevanja ili obuvanja, šutio sam. E, onda je Miro, negdje pri kraju kampanje, došao kod mene na radio snimati neki spot i požalio mi se kako su mu se izderale sritne čizme. Dodao je kako ih je puno platio na popustu, kako su mu super i kako ih kad završe izbori treba pod hitno… Ne zamijeniti novima, nego odnijeti postolaru na remont, jer kako bi on, naravno ako opet osvoji mandat, mogao u sabornicu bez svojih sritnih čizama. Tada sam shvatio kako su Mirove žute čizme, koje su mi mjesecima bole oči, zapravo simbol njegovog političkog djelovanja. Miro Bulj je u svojim sritnim čizmama u ovoj kampanji prošpartao desetke tisuća kilometara po otocima, obali i zaleđu naše gigantske izborne jedinice, a nosio ga je put i u druge hrvatske krajeve. Doslovno svaki dan – gore, dolje, gore, dolje, teren, teren i samo teren, i naravno ljudi na tom terenu. Terenski rad je izvor njegovog nacionalnog političkog uzleta. Taj posao u ovoj je kampanji odradio jednostavno – vrhunski. Naravno, Miro Bulj nije jedini zastupnik koji je mandat zaslužio terenskim radom, ali je sasvim sigurno jedini koji ima sritne čizme. Zato ću ovaj tekst završiti kratkom porukom.

Miro, čestitam, pamet u glavu i čuvaj sritne čizme!