Sinj (10): FRANJEVAČKI SAMOSTAN I GIMNAZIJA

SINJ (10)

FRANJEVAČKI SAMOSTAN I GIMNAZIJA

Sa svetištem Čudotvorne Gospe Sinjske usko je povezan i samostan franjevaca, čuvara Svetišta. Samostan je, kao što smo vidjeli, postupno zidan i dograđivan. U sinjskom se samostanu od njegova početka odgaja podmladak za franjevački red. U Sinju je 1838. godine osnovana Franjevačka gimnazija Provincije Presvetog Otkupitelja. Valja istaknuti da je to od 1854. i prva gimnazija s hrvatskim nastavnim jezikom u južnoj Hrvatskoj, kao što svjedoči i službeni certifikat. Profesori te gimnazije, na čelu s fra Antom Kostantinom Matasom, uključili su se u hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i odigrali značajnu ulogu boreći se za hrvatski jezik i sjedinjenje Dalmacije s ostatkom Hrvatske. Nije to bilo lako niti jednostavno. Fra Karlo Kosor, pišući o tim vremenima, veli:

Sinjski franjevci, u prvom redu profesori  njihova «Javnog višeg hervatskog gimnazija» (Matas, Tomić, Grupković, Šalinović, Milinović, Ivanović i dr.), nacionalno osviješteni u srednjim samostanskim školama i u filozofsko-teološkim učilištima, bolna su srca gledali ponižavanje i zlostavljanje svoga naroda, iz kojega su sami ponikli. Još ih je više boljelo što za Bachova apsolutizma nisu imali mogućnosti da dignu svoj glas protiv zapostavljenosti ogromne većine svoga naroda i protiv povlaštenog položaja šake Talijana i talijanaša, o kojima je fra Vinko Šalinović 1868. pjevao:

Svog se roda mnogi odvrgnuli,
Slavnog roda i dičnog imena
Pradidovi što im ostaviše;
Hrvatsko im zasmrdilo ime,
Materinski jezik omrznuo,
Sve ih grsti što se naški zove;
Zaveli se od luđijeh glava
Kano tikve kad ih potok nosi
Dok ih šuplje o kamen razlupa.

(Sinjska spomenica, str. 190)

Povjesničar Nikša Stančić piše:

Za Matasa su Bog, priroda i čovjek tri osnovna i međusobno povezana područja koja učenici trebaju upoznati… S druge strane, želio je učenike u gimnaziji odgojiti kao’ harne sinove, vrijedne otčeve porodicah, kriepostne kršćane, poštene članove društva, vjerne podanike, vatrene rodoljube’! Napose je isticao  želju da se učenici zadoje ‘rodoljubljem’, kako bi mogli odgovoriti zahtjevima koje pred njih postavljaju ‘domovina, rod i država’… (Radovi Instituta za hrvatsku povijest, Zagreb 1978., str. 246. – 247.) 

FRANJEVAČKA GIMNAZIJA

Godine 1907. sagrađeno je novo veliko sjemenište na ulazu u Sinj, uz Alkarsko trkalište. To je sjemenište po svršetku Drugog svjetskog rata oduzeto, a Franjevačka srednja škola za spremanje svećenika morala se preseliti u samostanske prostorije. Istočno od samostana sagrađena je 1966. godine nova zgrada Franjevačke gimnazije. Nakon sloma komunizma i stvaranja samostalne Hrvatske države 1990. godine, vraćena je zgrada gimnazije, i obnovljena Franjevačka klasična gimnazija u Sinju.

SAMOSTANSKA KNJIŽNICA

Od samog početka fratri su knjige kupovali, čitali i njihov sadržaj prenosili. Zahvalivši njihovoj skrbi samostan danas posjeduje vrlo vrijednu knjižnicu s oko 80.000 svezaka na hrvatskom, latinskom, talijanskom, njemačkom i ostalim jezicima. Zbog raznih neprilika još nije potpuno sređena ni popisana, a među mnogim vrijednim i rijetkim knjigama treba spomenuti da knjižnica posjeduje i četrnaest inkunabula.

Fra Mirko Marić

(nastavlja se)