Druga slavonska priča Ante Botića: ‘Naše misli svakog dana iz Bizovca lete u cetinski kraj’

Polako napuštajući Daruvarski kraj, put vodi prema podravskoj magistrali, a krajnje odredište najveći je slavonski grad Osijek.

Kako proći tom ravnicom, preko Našica i ne svratiti do starih poznanika, obitelji Baković u Bizovac. Do mjesta o kojemu je davno zapisano: ‘Ovdje u Bizovcu, u bogatoj slavonskoj ravnici, u pitomom mjestu okruženom poljima žita, suncokreta i kukuruza izvire davno nestalo Panonsko more’.

U tom mjestu, 18 km zapadno od Osijeka, gdje s 1980 metara izvire termalna voda smjestio se Bizovac i njegove toplice. Razlog dolaska u ovaj kraj bilo je pozdraviti čovjeka kojega u programu Hit radija često čujemo, ali ne vidimo.

Naime, svako malo nam se iz Bizovca u glazbenu emisiju Cappuccino javi Ivica Baković korijena cetinskih. Kao što i jedna pjesma kazuje ‘krv dalmatinska, duša slavonska’, tako je i kod njega.

U prelijepo uređenom i prostranom dvorištu Valpovačke ulice čekao je domaćin Ivica i njegova životna suputnica Miroslava, ali i njihova Adrijana, hrvatska glazbenica.

Naravno, uz dobru i hladnu domaću šljivovicu i malo slavonske meze ponovili smo gradivo od ranije odakle su zapravo Bakovići došli u ovaj kraj.

Već sam ranije kazivao za moj Hit radio i Feratu kako su moji po ćaći podrijetlom iz Bajagića, materini od Badnja, tamo kod Drniša.

‘Oni su se upoznali u onom drugom ratu, uzeli 1943. godine i vinčali u župi Čuklić. Ćaća je krenuo za boljim životom, najprije u Habijanovce 1947., a mater se vratila svojima u Prolog. Zatim je ona ćaći došla u Slavoniju 1950. godine, pa smo onda 1964. prispili u Bizovac, ukratko prepriča svoj život i svojih roditelja Ivica Baković, koji je dugo godina vrlouspješno vodio poznate Bizovačke toplice.  Njegov sin Ivica i njegova Miroslava rođena Baterelo iz Lučana upoznali su se na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, potom 1976. vratili se u Bizovac nastavili život radeći i odgajajući sina Damira i kćer Adrijanu.’

Iako je često čujemo kao glazbenicu u program Hit radija, bila je ovo idealna prigoda da nam i ona ponešto kaže o školovanju, glazbi i ljubavi prema rodnom mjestu svojih roditelja:

‘Moji roditelji jako su povezani s cetinskim krajem. Nema Alke ili Velike Gospe kada netko od Bakovića nije u sinjskom kraju, na tim feštama i kod naše rodbine. Ono što volim istaknuti kako su odmalena tu ljubav i poštivanje prema kraju njihovog podrijetla prenijeli i na nas, svoju djecu. Kada je otac u pitanju on se povezao, mogu slobodno kazati, preko našeg Hit radija i često zovne u Kapučino kako bi naručio moju pjesmu, pozdravio sve naše u Sinju, Bajagiću, Lučanima, Hrvacama’, kazuje nam Adrijana izražavajući nadu kako će i ona jednoga dana imati prigodu zapjevati i nastupiti na u nekoj prigodi u Sinjskom kraju.

Vjerujem kako će za to biti prigode, i Hit radiju zahvaljujem što se moje pjesme čuju u tom kraju. Imam za sada osam singlova, u pripremi su još dva, a tu je i jedna predivna balada. Vjerujem kako ću u idućoj godini zajedno s mojim timom realizirati i album, tako da objedinim sve na jednom mjestu’, kaže na kraju Adrijana žureći se pripremiti za put u Baranju gdje je čeka nastup.

Polako napuštajući dom Bakovića, bacili smo pogled na jedno mjesto koje je ukrašeno cvijećem i zelenilom, a to je kamen. Naime, gospođa Mira taj kamen donijela je iz svojih Lučana kako bi je uvijek podsjećao na Dalmaciju, njen rodni kraj, jer kako nam rekoše naši domaćini, ‘naše misli svakog dana iz Bizovca lete u cetinski kraj’.