Sinjski velikani (1)

Mnogi su Sinjani i Cetinjani svojim djelovanjem ostavili neizbrisiv pečat u različitim područjima društvenog života, od politike, gospodarstva, znanosti, kulture do  sporta i medija, ne samo u Cetinskoj krajini, već i u hrvatskoj povijesti. Nekima od njih Sinj se odužio postavljanjem bista, spomen ploča ili nazivima ulica. Neki još uvijek , iako su to zaslužili, nisu dobili spomen kakav bi trebali.

Uz one koji su rođeni u Sinju, veliki je broj zaslužnika koje Sinjani smatraju ‘svojima’, jer su dio života proveli i radili u njihovom gradu, a dali su veliki doprinos u promicanju ovoga kraja.

Prema riječima dr. sc. Jakova Žižića, autora i urednika bloga Sinjski obzori koji se bavi proučavanjem političke, društvene i kulturne povijesti Sinja, važno je pitanje kriterija kojima se nekome iskazuje formalno sjećanje.

‘Doista smatram da imamo mnogo ljudi iz Sinja koji su ostavili značajan trag i dali veliki doprinos u društvenom  životu. Neki su sigurno, posebno ako su se bavili politikom, sporni za neke ljude, neki ih više preferiraju, neki su im neskloni, ali ljude treba sagledati cjelovito i vidjeti sav doprinos koji su napravili. Treba se sjećati tih ljudi, jer je to važno za samosvijest i identitet. Važno je imati ljude na čiji se rad i djelo možete osloniti’, ističe dr.sc. Jakov Žižić, koji upozorava na nedostatak iskazivanja sjećanja na žene u sinjskom javnom prostoru.

U Parku sinjskih velikana, kako Sinjani nazivaju perivoj uz Šetalište Alojzija Stepinca, postavljeno je šest  bista ljudi koji su svojim djelima ostavili izniman trag. Riječ je o Stjepanu Gunjači (Sinj, 1909. – Split, 1981.), hrvatskom arheologu i povjesničaru; Dinku Šimunoviću (Knin, 1863. – Zagreb, 1933.), hrvatskom književniku i učitelju po kojem je nazvana i sinjska gimnazija te jedna ulica; Dušanu Žanku (Trilj, 1904. – Caracas, 1980.), hrvatskom kulturnom djelatniku, pjesniku, književnom kritičaru, prevoditelju i diplomatu, intendantu Hrvatskog državnog kazališta u Zagrebu; fra Josipu Anti Soldi (Split, 1922. – Omiš, 2005.), dugogodišnjem profesoru povijesti, povijesti umjetnosti i crkvene glazbe, autoru brojnih knjiga, predsjedniku Ogranka Matice hrvatske u Sinju, pokretaču i uredniku glasila Cetinska vrila; Tihomilu Rađi (Sinj, 1928. – Sion, Švicarska, 2002.), hrvatskom publicistu i političaru, političkom emigrantu, utemeljitelju londonske Nove Hrvatske, glavnom uredniku Slobodnoga doma; Marku Veselici (Glavice, 1936. – Zagreb, 2017.), hrvatskom političaru i ekonomisti, jednom od najistaknutijih sudionika Hrvatskog proljeća.

Osim njih, biste u Sinju imaju Ante Miko Tripalo (Sinj 1926. – Zagreb 1995.), hrvatski političar i autor te prof. Ante Župić (Sinj 1927. – Zagreb, 1974.), akademski kipar.  Tripalova bista nalazi se uz Vilu Tripalo, a na njegovoj rodnoj kući postavljena je i spomen ploča. Također je jedna od gradskih ulica nazvana njegovim imenom.  Župićeva bista je u blizini kuće u kojoj je živio i gimnazije u kojoj je radio.

Na ulazu u centar Sinja postavljen  je spomenik fra Pavla Vučkovića (Duvno, 1658. – Sinj, 1735.), svećeniku i narodnom vođi koji je, bježeći s hrvatskim pukom pred osmanlijskom vojskom 1687. godine u Sinj donio sliku Majke od milosti te bio jedan od vođa obrane Sinja. Njegovo ime nosi jedna sinjska osnovna škola. Na Kvartirima, uz Alkarske dvore, nalazi se spomenik don Ivana Filipovića (Sinj, prije 1660. – Klis, nakon 1715.), svećenika, književnika i ratnika koji se istaknuo u obrani Sinja od Osmanlijske vojske. Po njemu je nazvana i jedna gradska ulica.

Postavljenjem spomen ploča Sinjani su odali počast Ivanu Lovriću (Sinj, 1754. – Sinj, 1777.), piscu koji je studirao jezike i filozofiju u Veneciji, a medicinu u Padovi. Po njemu je nazvana jedna od sinjskih osnovnih škola; Anti Bakotiću Baki (Sinj, 1921. – Jasenovac, 1945.), vojnom tehničaru, sudionik antifašističkog pokreta, vođi proboja zatočenika iz koncentracijskog logora Jasenovac prilikom kojega je poginuo;  Josipu Boki, (Sinj, 1891. – Jablanica, 1943.), učitelju, publicistu i alkarskoj legendi; Nikoli Ceriniću (Splitska na Braču, 1844. – Sinj, 1910.), najtrofejnijem alkaru u povijesti, kapelniku Općinske glazbe.

Nekoliko gradskih ulica u Sinju nazvane su po znamenitim Sinjanima. Ulice imaju Frano Bareza Šore (Sinj, 1935. – Beograd, 1984.), legendarni alkar; Mirko Božić (Sinj, 1919. – Zagreb, 1995.), književnik, sudionik antifašističkog pokreta, potpredsjednik Sabora SR Hrvatske, intendant HNK-a Zagreb;  Miljenko Buljan (Sinj, 1911. – Split, 1980.), geokemičar i oceanograf; fra Filip Grabovac (Podosoje, Vrlika, 1697. – Santo Spitito, Venecija, 1749.), pučki pisac, svećenik, teolog i filozof, fra Rafo Kalinić (Prugovo, 1910. – Brnaze, Sinj, 1943.), gimnazijski profesor i redovnik kojeg su nacisti živoga bacili u vatru, fra Ivan Marković (Sinj, 1839. – Sinj, 1910.), svećenik, doktor svetog bogoslovlja, znanstvenik i hrvatski književnik; fra Antun Konstatin Matas (Kladnjice Gornje, 1833. – Split 1884.), gimnazijski profesor i višegodišnji ravnatelj sinjske Franjevačke gimnazije, pristaša hrvatskog narodnog preporoda; fra Šimun Milinović (Lovreć, 1835. – Bar, 1910.), barski nadbiskup, povjesničar, prvi hrvatski slavist i primas, višegodišnji profesor i ravnatelj sinjske Franjevačke gimnazije; Petar Tripalo (druga polovina 19. st.), političar i alkarski vojvoda po kojem je osim ulice nazvana fontana Petrovac uz Alkarske dvore;  Bože Serdar Vučković (prijelaz između 17. i 18. st.), serdar Cetinske krajine i jedan od zapovjednika Bitke za Sinj (1715.).

Postavljenjem Spomen obilježja na kojem  su ispisana imena poginulih branitelja iz Sinja i Cetinske krajine,  Sinj se odužio svima koji su u Domovinskom ratu položili svoje živote na oltar domovine. Po časničkom namjesniku Hrvatske vojske, dragovoljcu Domovinskog rata Andriji Alčiću (Sinj, 1954, – Vukovar, 1991,) i brigadiru Hrvatske vojske, dragovoljcu i heroju Domovinskog rata Ivanu Poljaku Sokolu (Sinj, 1956. – Vukovar, 1991.), koji su poginuli u obrani Vukovara nazvan je Sportsko rekreativni centar u Sinju. Alčiću su kolege vatrogasci postavili i spomen ploču na pročelju zgrade Palacina, bivšeg Vatrogasnog doma. Spomen obilježje podignuto je i poginulim hrvatskim braniteljima, dragovoljcima Domovinskog rata Luki Ercegu (Otok, 1961. – Sinj, 1991.) i Ivanu Kamberu (Ruda 1969. – Sinj, 1991.) koji su poginuli prilikom napada na vojarne u Sinju.  Po poginulom hrvatskom branitelju Stipi Vrančiću (Sinj, 1974. – Peć, Bosansko Grahovo, BiH, 1995.) nazvana je ulica u kojoj je živio.

Ovo su samo neki od ljudi koji su radili za javni interes i opće dobro te ostavili traga na nekom od područja kojim su se bavili.

Dr. sc. Jakov Žižić ističe da bi se Sinj trebao odužiti Šimi Juriću, rođenom Sinjaninu koji se bavio bibliotekarstvom, kulturom, poviješću, klasičnim jezicima, dugogodišnjem djelatniku Nacionalne sveučilišne knjižnice koji je Sinj je zadužio s dva iznimno vrijedna djela koja se tiču povijesti Sinjske alke i Sinja.

‘Klub Sinjana Zagreb će uskoro službeno pokrenuti inicijativu da Šime Jurić dobije  spomen ploču u svom rodnom gradu, na njegovoj rodnoj kući.  Naravno, tražit ćemo potporu najvažnijih društvenih dionika u Sinju i njegove obitelji’, kaže dr.sc. Žižić.

Žižić ističe da postoje i drugi ljudi koji su jako prepoznatljivi, a nemaju iskaz nekog sjećanja u Sinju.

‘Među njih sigurno spada Mladen Delić, poznati novinar, kao i u Sinju jako slabo poznat Ante Masovčić, potomak sinjskih veleposjednika, redatelj prvog hrvatskog igranog filma. Na adekvatan način bi se trebalo odužiti i Josipu Šentiji, koji je većinu svog života proveo i radio u Zagrebu kao javni intelektualac na važnim političkim i kulturnim dužnostima i koji je cijeli život javno iskazivao veliku ljubav prema Sinju. Tu je i Dražen Sesardić koji je bio pravnik, predsjednik Vrhovnog suda SRH, koji je primjer politične neovisnosti , pravdoljubivosti, integriteta, jedan uzor i primjer čestitosti, poštenja, slobodoljubivosti, pravdoljubivosti i naročito nesebičnog rada za javni interes i opće dobro.’, dodaje Žižić.

Stjepan Marković, profesor povijesti, smatra da bistu u parku na Šetalištu Alojzija Stepinca u Sinju zaslužuje dr. fra Jozo Olujić, znanstvenik s doktoratom iz prirodoslovnih znanosti kojega je obranio u Fribourgu u Švicarskoj, profesor matematike i fizike u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju.

‘Dr. fra Jozo Olujić je proveo brojna istraživanja te je objavio znanstveni rad o evoluciji na primjeru slatkovodnih puževa koji je privukao pažnju svjetske znanstvene javnosti. Očekivao se nastavak njegovih radova, ali uskoro je izbio Drugi svjetski rat. Likvidiran je u listopadu 1944. godine, a potraga za njegovim posmrtnim ostacima traje i danas’, kaže Marković.

Fra Mirko Marić, kustos Arheološke zbirke Franjevačkog samostana u Sinju kaže da je više značajnih osoba koje su zaslužile spomen. Između ostalih istaknuo je Sinjanina Josipa Kuletina, hrvatskog intelektualca i rodoljuba, skladatelja i vojnog kapelnika po kojem bi se, smatra Marić, trebala nazvati i Gradska glazba Sinj koja izvodi njegove koračnice. Marić kaže da bi bistu trebalo postaviti i dugogodišnjem alkarskom momku, štitonoši u alkarskoj povorci, Branki Ezgeti Singli.

‘Kuletin i Single su zaslužili da im se Sinj oduži. U Sinju su se često spomen obilježja postavljala po političkoj liniji, ali ja smatram da je kod odlučivanja o postavljanju spomen obilježja vrlo važno vidjeti je li taj netko to zaslužio kao čovjek. Kuletin i Single su to zaslužili’, smatra fra Mirko Marić.

Postavljanje spomen obilježja zaslužnim pojedincima nije samo odavanje zahvale nekoj osobi iz naše prošlosti, već  odavanje počasti kreatorima naše sadašnjosti, ali i budućnosti.  S obzirom na ono što su za života učinili, jasno je da neki ljudi nisu zaslužili tek pokoju rečenicu u tekstu, već puno više.

Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.