Marija i Dragan već dvadeset godina bilježe temperature zraka, tla i ostale klimatske pojave i zanimljivosti

U svakodnevnom životu čovjeka podosta je povezanosti potrebno za uspješan dan, od različitih trenutaka, događaja i svega onoga što se zbroji unutar 24 sata. Isto tako, čovjekova ljeta i zime oduvijek su bili povezani s vremenskim prilikama. Iako ih nije uvijek razumio, imao je želju da ih spozna i shvati, jer važno mu je kakvo će vrijeme biti. Za taj dio čovjekovog interesa važne su meteorološke postaje na kojima se bilježe vremenske pojave.

Za ovu priču o temperaturama zraka, tla, padalinama i svemu što se unosi u svakodnevni meteorološki dnevnik otišli smo do Glavica, točnije do klimatološke postaje DHMZ-a za Cetinsko područje. U ugodnom okruženju, s pogledom na Piket čekali su nas domaćini, Marija i Dragan Milanović. Ovaj bračni par ove godine bilježi 20 godina bavljenja meteorologijom na navedenoj klimatološkoj postaji. Nije samo temperatura zraka u pitanju, mjeri se po cijeli dan i bilježi puno toga, kazuju nam supružnici Milanović pokazujući mjerene instrumente kojih je podosta ispod njihove kuće u tzv. meteorološkom vrtlu.

Nakon upoznavanja s potrebnim podacima što je za temperaturu, koja je naprava za temperaturu tla, koji je istrumnet za padaline, krenula je Draganova priča o meteorologiji na sinjskom području:

‘Prema onim saznanjima što se pisalo u dokumentima DHMZ-a organizirano mjerenje temperature i drugih meteoroloških mjerenja u Sinju je počelo 1886. godine i trajalo neku godinu. Potom se u dokumentima pojavljuje razdoblje meteorološkog mjerenja od 1894. do 1916. u prostoru duhanske postaje u Sinju. Detaljnije bilježenje podataka počinje 1949. godine na Piketu gdje je otvoren aerodrom za ovo dalmatinsko područje. Bila je to prava meteorološka postaja s djelatnicima i egzistirala je do 1967. do kada je ovdje bio aerodrom koji je potom izgrađen u Kaštelima’, pojašnjava nam Dragan, navodeći kako se nakon toga mijenja naziv meteorološke postaje, ali i lokacija:

‘Te 1967. godine tadašnja meteorološka postaje prestaje biti takva i postaje klimatološka s honorarnim motriteljem bez djelatnika i to kod kuće Mate Milanovića, ovdje u Glavicama Donjim. On je vodio tu postaju sve do kraja 2002. godine. Od prvog dana siječnja 2003. i nekih dvadesetak dana taj posao obavljao je Ljubo Erdelez. Nakon toga, od 24. siječnja te godine motritelj na klimatološkoj postaji postaje supruga Marija i sve do danas. Postaja je tu ispod naše kuće i vremenom se modernzirala. Bilo je i to važno na temelju potpisanog ugovora između Grada Sinja i DHMZ-a,  na temelju toga do danas je opstala klimatološka postaja’, kazuje nam Dragan, koji je dugo godina radio u Službi motrenja i izvješćivanja u Sinju, do umirovljenja. Međutim, uvijek na ispomoći supruzi kada je trebalo popisivati u određenom vremenu sve potrebno za izvješća prema DHMZ-u.

‘Mjeri se dosta toga, od temperature zraka, vlažnosti, maksimalne i minimalne temperature. Moramo voditi podatke o smjeru i brzini vjetra, o naoblačenost, visini oblaka i vidljivosti. Svakako je tu i evidencija oborina, isparavanju vode i sl. Zanimljivi su i podaci koje dobijemo pregledom geotermometra, a to je temperatura tla. Mjerni instrumenti su na dubini od 2, 5, 10, 20, 30 i 50 centimetara. Inače, glavna mjerenja su nam u 7, 14 i 21 sat, ali određene pojedinosti bilježimo i u 13 i 20 sati. Naravno, evidentiramo i druge pojave koje se mogu dogoditi tijekom dana ili noći’, ističe Dragan.

Uz sve ove podatke koji su uvijek na dnevnoj evidenciji, puno se toga zanimljivog događalo i bilježilo, naglašava Dragan:

‘Prema podacima koje imamo najniža temperatura koja je zabilježena u Sinju bila je 1956. godine kada je izmjereno -24, 2 Celzijeva stupnja. Najtopliji ili najvrući dan zabilježili smo 2000. godine kada je izmjereno u jednom danu plus 39, 7 stupnjeva. Isto tako, bilježili smo i jedan podatak na tlu na dubini 5 cm, gdje je izmjereno -24, 1 stupanj,’ kazuje Dragan, a na pitanje o jednom nesvakidašnjem događaju vezanom za ovu klimatološku postaju i Piket uz mali smijeh nam je prepričao:

‘Bilo je to baš zanimljivo. Mi smo prije sve zbrajali, evidentirali i slali bi poštom u Zagreb, to bi njima služilo za mjesečnu statistiku. Međutim, valjalo je nekako dnevno izvještavati da se zna kakve su sve vrijednosti. Telefona nije bilo i kako to riješiti saznali smo preko Petra Vidaline, koji je tada bio jedan od vodećih ljudi za telefone u našem kraju, da ima vod telefonski do Piketa i slobodnih parica. Bilo je pitanje kako to dovesti ovdje do postaje. Problem je riješen na jednostavan način. Zamolio sam rođaka s jednoobraznim plugom da preoremo Piket i postavimo telefonski kabel. Bilo je to početkom lipnja 1992. godine. To smo učinili, postavili kabel i došao je telefon za ovu klimatološku postaju. Dogodilo se i to da je po prvi puta otkada se zna Piket preoran’, pojašnjava Dragan Milanović, navodeći da je ta telefonska linija služila za potrebe motrenja postrojbama HV-a iznad naših kuća, kao i zapovjedništvu naših postrojbi koji su bili u neposrednoj blizini.

Iz svega što je Dragan ispričao treba podosta odricanja, stalno moraš biti pripravan za sve raditi i mjeriti, uključuje se gospođa Marija glavna za ovu postaju:

‘Nema ni sveca niti petka. Moraš bisti cijeli dan uključen u ove aktivnosti. Ne može se odlaziti duže vremena iz kuće, a vidjeli ste koji se sve podaci unose u samo jedno mjerenje’, pojašnjava Marija ističući kako je i ona dosta toga učila kako bi u cijelosti poznavala cjelokupni rad s instrumentima klimatološke postaje. U ovom razgovoru saznali smo da je dobila od DHMZ-a pohvalnicu za temeljit rad i osposobljenost kao izuzetna voditeljica jedne klimatološke postaje. Tu je potvrdu izdao DHMZ, a potpisao tadašnji ravnatelj mr. Ivan Čačić. Bilo je to 2008. godine u prigodi pete godišnjice moga rada na ovoj postaji’, istaknula je Marija.

Ovu postaju, među ostalima često posjećuju učenici kako osnovnih, tako i srednjih škola kako bi se upoznali s načinom rada, mjerenjima i svime što se bilježi.

Njihov posao bio bi lakši kada bi se pribavila jedna naprava koja je sada aktualna za mnoge klimatološke postaje, vraća se u priču Dragan:

‘Ono što Marija radi i ja joj pomažem to su nekada na Piketu radila četiri djelatnika. Sada je samo ona kao jedan honorarni suradnik DHMZ-a bez evidencije radnog staža i uz određenu financijsku potporu Grada Sinja. Uz to ne možeš nikud od kuće. Moglo bi se to riješit jednom automatskom meteorološkom postajom koja bi se mogla nositi sa sobom ukoliko si morao otići od kuće. Počelo se to pribavljati klimatološkim postajama i sada tko zna kada smo na redu. Neke se postaje to riješile i donacijama, možda se i nama tako nešto posreći kako bi i dalje temeljito i pravovremeno mjerili za Sinj i njegovo cijelo područje’, kazuje nam na kraju ugodnog druženja i priče o klimatološkoj postaji na u Glavicama.

Naravno nije zaboravio dodati da uz sve obveze i pomaganja supruzi u ovim poslovima ne može bez lova i drugih zanimljivosti, jer međunarodni je kinološki sudac, tajnik Kinološkog društva i lovac, jednostavno priroda u srcu.