Psi laju, a karavane prolaze

Foto: Facebook Građanska inicijativa Naše Brnaze

‘Psi laju, a karavane prolaze’ poslovica je koja najbolje opisuje desetljećima dugu borbu za čist zrak i okolinu mještana sinjskih naselja Brnaze i Turjaci te triljskog naselja Košute, kao i poljoprivrednika koji imaju parcele uz Prvi/Desni lateralni kanal u Sinjskom polju.

Prema tvrdnjama mještana, na problem su prvi put  javnost upozorili davne 1969. godine, nakon što su vode iz oborinskih kanala na području Sinja, na koji su građani ilegalno priključili septičke jame, preusmjerene u Prvi lateralni kanal kroz Sinjsko polje.

O problemu Prvog lateralnog kanala pisali smo više puta i na portalu Ferata. Između ostaloga, prije osam godina upozorili smo da kanal zagađuju i fekalije iz mehaničkog pročistača otpadnih voda grada Sinja, pa se iz istog kilometrima širi neugodan miris, a građani ne mogu otvoriti prozore na kućama.

Na inicijativu Mladena Jagnjića iz Brnaza pokrenuta je peticija za hitno rješavanje ovoga problema u kojoj je prikupljeno 8 tisuća potpisa, održani su mirni prosvjed građana i nekoliko sastanaka mještana s predstavnicima Hrvatskih voda, Županije splitsko-dalmatinske i Grada Sinja te Vodovoda i odvodnje Cetinske krajine. S problemom su upoznati i tadašnji župan, ministri… Godine 2012. napravljena je analiza vode iz kanala. Uzorci su uzeti na tri mjesta – iz Ćosinog potoka, na spoju  Ćosinog potoka i Prvog lateralnog kanala te na Meljači. Nalaz je potvrdio da kanalskom mrežom kroz Sinjsko polje i odvodnim kanalom kroz Sinj protječu fekalno opterećene vode.

Uslijedile su rasprave na sjednicama sinjskog Gradskog vijeća, dopisi nadležnima, odgovori… No, sve je ostalo isto. Mještani su javno optužili Hrvatske vode, Grad Sinj, načelnike susjednih općina (Trilj, Dicmo, Hrvace, Otok) koji ne pokazuju interes za pomoć, ministre, župana, zastupnike, djelatnike javnih poduzeća, da su zanemarili potpise i pozive u pomoć 8 tisuća građana koji žele da u 21. stoljeću ne budu žrtvom otrovnih toksina iz otvorene kanalizacije.

Prema tvrdnjama tadašnjeg direktora HV, VGO Split, Hrvatske vode su isticale mogućnosti za rješavanje problema, ali  druge strane, pozvanije i odgovornije za rješavanje problema, nisu se zalagale. Stoga su Hrvatske vode pristupile samostalnom preventivnom rješavanju problema izgradnjom  poveznica kanala SK-29 s Desnim lateralnim kanalom te precrpavanjem svježe vode u Desni lateralni kanal pumpama. To je trebalo umanjiti problem do njegovog konačnog rješavanja – izgradnje aglomeracije i dogradnje pročistača na kemijski i biološki.

Mještani su već tada izrazili sumnju u rješavanje problema pumpama. Vrijeme je pokazalo da su bili u pravu. Pumpe su radile svega nekoliko dana.

Mještani Brnaza, Turjaka i Košuta danas tvrde da je s godinama lateralni kanal postao još veći problem.  Za njih svaki priključak na kanalizaciju na području Sinja, svako pražnjenje septičke jame od Hrvaca, preko Sinja i Otoka, do Trilja i Dicma znači više fekalija koje se iz pročistača puštaju u Prvi lateralni kanal i njime putuju preko Sinjskog polja, od Brnaza, preko Turjaka i Košuta do Trilja gdje se ulijavaju u Cetinu i putuju dalje, sve do mora i srednjedalmatinskih otoka, do onih koji istu tu vodu – piju.

Da apsurd bude veći, isti ti mještani, koji zbog smrada iz kanala ne mogu otvoriti prozore kuća, plaćaju ispumpavanje svojih septičkih jama, čiji sadržaj im se kanalom ponovo vraća pod prozore.

Na ‘nečinjenje’ odgovornih upozoravaju putem facebook stranice Građanska inicijativa Naše Brnaze, kojoj  gotovo svakodnevno šalju slike kanala kojim, kako tvrde, voda gotovo da ne teče, već stagnira zahvaljujući naslagama fekalija uz rubove kanala. Problem su, kažu i lešine životinja i drugi životinjski te glomazni i komunalni otpad koji se bacaju u kanal.

Nakon svega postavlja se još jedno pitanje: Ako je koronavirus nastao na ‘mokroj tržnici’ u kineskom gradu Wuhanu, od kuda se proširio cijelim svijetom, jesmo li sigurni da se već danas u Prvom lateralnom kanalu ne događa nešto što bi nas sutra, prekosutra, za godinu ili dvije moglo koštati puno više nego što bi koštalo konačno rješenje ovoga problema?