Razgovor s gvardijanom fra Antom Čovom

Dr.sc.fra Ante Čovo u srijedu, 17. srpnja preuzeo je dužnost gvardijana Samostana Čudotvorne Gospe Sinjske. Bio je to povod za razgovor s novim gvardijanom o planovima, ali i njegovoj sedmogodišnjoj službi gvardijana u Makarskoj.

Službu gvardijana preuzeli ste prije nekoliko dana od fra Petra Klapeža. Možemo slobodno reći da ste se vratili kući. Kako ste reagirali kada ste čuli da su predvidjeli vaš povratak u Sinj?

‘Moji su osjećaji pomiješani. Znam što je Sinj i s jedne strane čovjeku je drago nešto napraviti u svom kraju. Mislim da sam tijekom dvije godine, koje sam ranije proveo u Sinju, dao nešto, ne Samostanu, jer moj posao nije bio raditi na imidžu Samostana, nego na pastoralnom području, jer sam više radio pastoralno. Ovo je sada jedan izazov, no ja se ne bojim izazova, iako nisam više tako mlad. S druge strane, tih sedam godina u Makarskoj u meni je ostavilo dubok trag. Posebno teško mi je bilo ostaviti taj svijet u Makarskoj kojeg sam privukao u Crkvu, tu djecu koja su plakala oko mene i tražila da ostanem… tako da su moji osjećaji pomiješani. Ne znam do kada će to trajati. Možda će, kada prođe Velika Gospa, sve biti drugačije.’

Za vrijeme vaše službe gvardijana u Makarskoj, između ostaloga, obnovljen je kompletan Franjevački samostan te Malakološka zbirka Franjevačkog samostana. Makarani za Vas već sada kažu da ste ostavili neizbrisiv trag u očuvanju kulturno – povijesne baštine drevnog zdanja.

‘Jedna ispravka! Obnoviti makarski Samostan je nemoguće, jer je to veliki kompleks. Ono što sam uspio tijekom sedam godina, jest da sam preuredio 11 soba za fratre, promijenio zatvore i krov Samostana, zahvaljujući sredstvima Provincije Presvetog Otkupitelja. Najveći dio ulaganja bio je u starom Samostanu u kojem se nalazi zbirka morskih mekušaca, pinakoteka, a trenutno je u izradi idejno rješenje vitrina za riznicu, tj. za crkveno ruho i posuđe. To su glavni radovi koji su bili, no ono što je mene najviše oduševljavalo i čemu sam se najviše posvetio je vraćanje svijeta u Crkvu. Mislim da je to moj najvidljiviji trag u Makarskoj, jer umjesto prazne i zatvorene Crkve sada iamju otvorenu i punu Crkvu.’

Puno vas posla očekuje i u Sinju. U prvom redu, u planu je obnova prostora sinjskog Samostana na Pijaci, a tu je i izgradnja crkve u Brnazama.

‘Mislim da će crkva u Brnazama ići svojim tijekom, jer je glavni pribavljač sredstava Provincija. Oni su obećali crkvu staviti pod krov i zatvoriti, a onda ćemo, Samostan i vi Brnažani, uhvatiti se posla i urediti tu crkvu. Što se tiče zgrade na Pijaci, ne mogu puno govoriti o tome, jer neka stanja znam, neka ne znam. Samostan to ne može sam obnavljati. Treba stupiti u kontakt i vidjeti natječaje koje objavljuju razna ministarstva. Tako sam radio i u Makarskoj. Javiš se na natječaj, dobiješ neka sredstva, pa ti bude malo, pa moliš, kumiš, prosiš… Ne bojim se prositi, jer ne prosim za sebe, za sebe imam dovoljno, ali prosim za kulturnu baštinu, jer je kulturna baština jako bitna. Zgrada na Pijaci je baština Republike Hrvatske i mislim da će se ministarstvo odazvati našim pozivima, jer je riječ o kulturnom dobru u kojem treba smjestiti jednu vrijednu zbirku. Ovo što ima naš Samostan, sa svojom arheologijom, svojim kulturnim blagom iz povijesti i pretpovijesti, to ostaje vječno i zaslužuje jedan adekvatniji, prikladniji prostor kakav je ovaj na Pijaci. Mislim da bi s tim Sinj, a i sama Županija splitsko-dalmatinska i cijela Hrvatska, dobili jedno kulturno dobro koje bi bilo jako vrijedno i važno otvoriti javnosti.’

Dok ste bili župni vikar u Sinju, prije odlaska u Makarsku, na Hit radiju ste uređivali i vodili jednu duhovnu emisiju. Možemo li se nadati da ćete imati vremena ponovo ju pokrenuti? To vas pitam i zbog toga jer je duhovnost vaša struka – doktor ste teologije sa specijalizacijom u duhovnosti.

‘Razmišljao sam i pitao se što ponovno pokrenuti. Fra Božo Vuleta, koji je u to vrijeme bio gvardijan, zamolio me da pokrenem bdijenje na Gradu i to smo činili tijekom šest godina i to je bilo dobro, no onda sam otišao i to je ukinuto. Dvije godine sam radio na Hit radiju. Kada sam odlazio, rekao sam novom župniku i gvardijanu da sam spreman iz Makarske slati tu emisiju, no nije bilo sluha. Osobno sam spreman ponovo pokrenuti tu emisiju, no morat ću razgovarati sa župnikom, ekonomom, fra Stipom Šušnjarom koji također uređuje vjersku emisiju na Hit radiju.’

Kakve još planove imate za Sinj i sinjsko Svetište?

‘Još se mi u Samostanu nismo sastali. Sutra poslijepodne bi se trebalo sastati pastoralno osoblje, a u srijedu ili četvrtak ću sazvati sve fratre. Želio bih da Svetište bude malo življe, da fratri budu prisutniji, da se nešto događa preko tribina i slično, da se čine dežurstva za ispovijedanje, mlađi kapelani da se malo više aktiviraju oko ministranata i mladih. Sam Samostan ne zahtjeva veće radove, jer je poprilično uređen. Ono što je problematično, to je Sjemenište. Fra Joško Kodžoman je već počeo raditi na tome. Drugi naš veliki problem je naša Gimnazija, koju upisuje sve manje učenika. Razmišljamo o tome da otvorimo učenički dom za djecu iz susjednih općina, drugih krajeva, Knina, Imotskog, Hercegovine…’

Pred nama su hodočašća Gospi Sinjskoj, proslava blagdana Velike Gospe i u Sinju se očekuju stotine tisuća vjernika – hodočasnika.

‘Za Veliku Gospu u Sinju će uvijek biti vjernika. Želio bih da mi fratri tom narodu pružimo sve ono što narod očekuje od nas, da ih lijepo primimo, budemo pametni, razboriti, uljudni u ispovijedi, da nam ništa nije teško, da pružimo sve ono što možemo pružiti tom čovjeku koji će dolaziti, bilo pješke bilo automobilima, da im budemo na raspolaganju, da se osjećaju kao kod kuće, jer crkva kao takva mora biti dom, dom u koji se rado dolazi. Želim da ih prihvatimo u stanju u kojem jesu, s potrebama koje imaju i da im damo sve što možemo kao duhovna bića dati.’

Za kraj ovoga razgovora, da čujemo vašu poruku župljanima.

‘Poruka je jednostavna: Crkva i Samostan su vam otvoreni. Nastojat ćemo biti prisutni, nazočni u Crkvi i oko Crkve. Ne bojte se pokucati na vrata, tražiti pomoć, utjehu, duhovne razgovore, sakrament pomirenja…’